Diskusija:Linux
From GNU/Linux dokumentacija
GNU/Linux operativni sistem
Linux je prije svega slobodan (libré) softver. Svako može skinuti izvorni kod sa interneta ili isti dobiti na CD-u. Ali Linux je i više od slobodnog softvera, Linux je iznimno kvalitetan softver, u čijem stalnom razvoju učestvuju na hiljade hakera širom svijeta.
Copyright © 2004 Udruženje Linux korisnika BiH
GNU/Linux razvijaju i promoviraju skupine volontera širom svijeta, koje međusobno komuniciraju putem Interneta. ULK BiH je upravo jedna od takvih grupa. Svako može učestvovati u razvoju Linux-a, kao programer, dizajner, poboljšavajući dokumentaciju, promovirajući Linux i Free Software itd.
Kratka historija Linux-a
Linus Torvalds je za vrijeme studija na Univerzitetu Helsinki koristio varijantu UNIX operativnog sistema nazvanu 'Minix'. Linus i drugi korisnici tog sistema su tražili od prof. Andrew Tanenbaum-a, kreatora Minix-a, određene modifikacije i poboljšanja, da bi čitav sistem bio upotrebljiv u svakodnevnom radu. Prof. Tanenbaum, koji je 'Minix' koristio na predmetu "Operativni sistemi", odbio je zahtjeve smatrajući da bi u tom slučaju Minix postao prekomplikovan za potrebe njegovih studenata.
Tada je Linus odlučio kreirati sopstveni operativni sistem, koji će omogućiti korisnicima da uključe poboljšanja, ukoliko misle da su potrebna. Ta otvorena razvojna politika doprinijela je velikoj popularnosti Linux-a. Hiljade i hiljade ljudi širom svijeta je bilo u mogućnosti prilagoditi Linux svojim potrebama i te svoje preinake dati na raspolaganje drugim ljudima. Linux i Free Software su istovremeno i tehnološki i socijalni i filozofski fenomen. Da bi to bolje ilustrirali, vratićemo se još malo u prošlost. (Pokušao sam izbjeći korištenje tehničkih termina, ali neke stvari jednostavno nije moguće zaobići.)
UNIX (kako je sve počelo )
Godina 1969. Operativni sistemi kakve ih danas poznajemo još ne postoje. Šta više, upravo je propao zajednički pokušaj konzorcija više organizacija da kreiraju operativni sistem opšte namjene. Međutim, par inžinjera Bell Labs-a ne odustaje od ideje i kreiraju prvi UNIX sistem, napisan u asembleru, za računare koje su koristili u laboratoriji. Par godina kasnije (1973), za to vrijeme revolucionaran koncept - čitav sistem je ponovo napisan u programskom jeziku C, čime je znatno olakšano prenošenje UNIX operativnog sistema na druge vrste računara (čak i one koji tada još nisu postojali).
Ubrzo nakon toga, interesovanje za UNIX pokazuju američki univerziteti, lista govori sve za sebe: Berkley, Carnegie Mellon, Massachusetts Institute of Technology, Stanford ... Bell Labs se nije bavio komercijalnim razvojem softvera i licence za UNIX su bile relativno jeftine. Došlo je do zanimljive simbioze: univerziteti su licencirali UNIX, koristili ga za istraživanja i razvoj (R&D), edukaciju studenata i daljnji razvoj samog UNIX-a. S druge strane, većina poboljšanja inkorporirana je nazad u "zvanični" UNIX.
Sljedeće doba razvoja UNIX-a počinje 1980-tih. Odlikuju ga dvije značajne stvari, ARPAnet i komercijalizacija UNIX-a.
ARPAnet mreža je preteča današnjeg interneta. Sve do početka '80-tih, UNIX je koristio svoj sopstveni (primitivni) protokol za komunikaciju između udaljenih računara. Onda je učinjen značajan strateški korak prvom UNIX implementacijom ARPAnet-a, odnosno mrežnih protokola koji su ga činili. Time je sudbina UNIX-a i svih sličnih operativnih sistema postala nereskidivo vezana za Internet. Deset godina poslije, internet je bio značajan faktor uspjehu samog Linux-a.
U isto vrijeme, AT&T (vlasnik Bell Labs-a), uviđa značaj UNIX-a i poduzima korake na komercijalizaciji UNIX-a, u isto vrijeme zatvarajući sistem za ljude izvan kompanije. Pojavljuju se i kompanije koje licenciraju UNIX od AT&A da bi kreirale sopstvene verzije UNIX-a. Ove nove verzije nisu bile potpuno međusobno kompatibilne, njihov broj se penje na više desetina, a što je još gore univerziteti više nisu mogli raditi na poboljšanjima, jer je UNIX postao komercijalni proizvod. (Primjer BSD UNIX-a)
Iz gore navedenih i mogih drugih razloga, jedan star GNU/Linux operativni sistem
Linux je prije svega slobodan (libré) softver. Svako može skinuti izvorni kod sa interneta ili isti dobiti na CD-u. Ali Linux je i više od slobodnog softvera, Linux je iznimno kvalitetan softver, u čijem stalnom razvoju učestvuju na hiljade hakera širom svijeta.
Copyright © 2004 Udruženje Linux korisnika BiH
GNU/Linux razvijaju i promoviraju skupine volontera širom svijeta, koje međusobno komuniciraju putem Interneta. ULK BiH je upravo jedna od takvih grupa. Svako može učestvovati u razvoju Linux-a, kao programer, dizajner, poboljšavajući dokumentaciju, promovirajući Linux i Free Software itd.
Kratka historija Linux-a
Linus Torvalds je za vrijeme studija na Univerzitetu Helsinki koristio varijantu UNIX operativnog sistema nazvanu 'Minix'. Linus i drugi korisnici tog sistema su tražili od prof. Andrew Tanenbaum-a, kreatora Minix-a, određene modifikacije i poboljšanja, da bi čitav sistem bio upotrebljiv u svakodnevnom radu. Prof. Tanenbaum, koji je 'Minix' koristio na predmetu "Operativni sistemi", odbio je zahtjeve smatrajući da bi u tom slučaju Minix postao prekomplikovan za potrebe njegovih studenata.
Tada je Linus odlučio kreirati sopstveni operativni sistem, koji će omogućiti korisnicima da uključe poboljšanja, ukoliko misle da su potrebna. Ta otvorena razvojna politika doprinijela je velikoj popularnosti Linux-a. Hiljade i hiljade ljudi širom svijeta je bilo u mogućnosti prilagoditi Linux svojim potrebama i te svoje preinake dati na raspolaganje drugim ljudima. Linux i Free Software su istovremeno i tehnološki i socijalni i filozofski fenomen. Da bi to bolje ilustrirali, vratićemo se još malo u prošlost. (Pokušao sam izbjeći korištenje tehničkih termina, ali neke stvari jednostavno nije moguće zaobići.)
UNIX (kako je sve počelo )
Godina 1969. Operativni sistemi kakve ih danas poznajemo još ne postoje. Šta više, upravo je propao zajednički pokušaj konzorcija više organizacija da kreiraju operativni sistem opšte namjene. Međutim, par inžinjera Bell Labs-a ne odustaje od ideje i kreiraju prvi UNIX sistem, napisan u asembleru, za računare koje su koristili u laboratoriji. Par godina kasnije (1973), za to vrijeme revolucionaran koncept - čitav sistem je ponovo napisan u programskom jeziku C, čime je znatno olakšano prenošenje UNIX operativnog sistema na druge vrste računara (čak i one koji tada još nisu postojali).
Ubrzo nakon toga, interesovanje za UNIX pokazuju američki univerziteti, lista govori sve za sebe: Berkley, Carnegie Mellon, Massachusetts Institute of Technology, Stanford ... Bell Labs se nije bavio komercijalnim razvojem softvera i licence za UNIX su bile relativno jeftine. Došlo je do zanimljive simbioze: univerziteti su licencirali UNIX, koristili ga za istraživanja i razvoj (R&D), edukaciju studenata i daljnji razvoj samog UNIX-a. S druge strane, većina poboljšanja inkorporirana je nazad u "zvanični" UNIX.
Sljedeće doba razvoja UNIX-a počinje 1980-tih. Odlikuju ga dvije značajne stvari, ARPAnet i komercijalizacija UNIX-a.
ARPAnet mreža je preteča današnjeg interneta. Sve do početka '80-tih, UNIX je koristio svoj sopstveni (primitivni) protokol za komunikaciju između udaljenih računara. Onda je učinjen značajan strateški korak prvom UNIX implementacijom ARPAnet-a, odnosno mrežnih protokola koji su ga činili. Time je sudbina UNIX-a i svih sličnih operativnih sistema postala nereskidivo vezana za Internet. Deset godina poslije, internet je bio značajan faktor uspjehu samog Linux-a.
U isto vrijeme, AT&T (vlasnik Bell Labs-a), uviđa značaj UNIX-a i poduzima korake na komercijalizaciji UNIX-a, u isto vrijeme zatvarajući sistem za ljude izvan kompanije. Pojavljuju se i kompanije koje licenciraju UNIX od AT&A da bi kreirale sopstvene verzije UNIX-a. Ove nove verzije nisu bile potpuno međusobno kompatibilne, njihov broj se penje na više desetina, a što je još gore univerziteti više nisu mogli raditi na poboljšanjima, jer je UNIX postao komercijalni proizvod. (Primjer BSD UNIX-a)
Iz gore navedenih i mogih drugih razloga, jedan stari haker, Richard M. Stallman, profesor na MIT-u, 1984 godine osniva Free Software Fondation i započinje rad na GNU sistemu (GNU's Not Unix). Do početka 1990-tih uspješno je kreiran čitav set jako kvalitetnih alata i programa opšte namjene (koji su se mogli koristiti na svim UNIX-oidnim sistemima). Međutim, GNU sistemu je nedostajala još jedna osnovna stvar, kernel, jezgro operativnog sistema. Tu na scenu stupa junak naše današnje priče - Linux. Linux je samo kernel, a zajedno sa GNU sistemom čini GNU/Linux operativni sistem (prefiks GNU se često izostavlja).
Linux (nova šansa)
Već smo spomenuli razloge zbog kojih je Linus Torvalds odlučio započeti razvoj Linux-a 1991. godine. Ono što je bilo značajno u samoj realizaciji te odluke je da je Linus u stvari odlučio "od nule" napisati novi kernel koji bi bio kompatibilan sa UNIX kernelom, ali sa dostupnim izvornim kodom i liberalnom politikom oko izmjena tog izvornog koda. (1991. godine ste još uvijek mogli licencirati UNIX izvorni kod, ali ga više niste mogli mijenjati, prilagođavati). i haker, Richard M. Stallman, profesor na MIT-u, 1984 godine osniva Free Software Fondation i započinje rad na GNU sistemu (GNU's Not Unix). Do početka 1990-tih uspješno je kreiran čitav set jako kvalitetnih alata i programa opšte namjene (koji su se mogli koristiti na svim UNIX-oidnim sistemima). Međutim, GNU sistemu je nedostajala još jedna osnovna stvar, kernel, jezgro operativnog sistema. Tu na scenu stupa junak naše današnje priče - Linux. Linux je samo kernel, a zajedno sa GNU sistemom čini GNU/Linux operativni sistem (prefiks GNU se često izostavlja).
Linux (nova šansa)
Već smo spomenuli razloge zbog kojih je Linus Torvalds odlučio započeti razvoj Linux-a 1991. godine. Ono što je bilo značajno u samoj realizaciji te odluke je da je Linus u stvari odlučio "od nule" napisati novi kernel koji bi bio kompatibilan sa UNIX kernelom, ali sa dostupnim izvornim kodom i liberalnom politikom oko izmjena tog izvornog koda. (1991. godine ste još uvijek mogli licencirati UNIX izvorni kod, ali ga više niste mogli mijenjati, prilagođavati).